Negdje, na početku ove priče, spomenula sam kako sam, kad su stvari postale posve nepodnošljive, nekako u dubini bića osjećala da sam to sebi izmolila. Doslovno tako. I makar su nevolje bivale sve veće i sve bezizglednije u očima ega, s kojim sam se, još uvijek, potpuno poistovjećivala, nešto duboko u meni znalo je da se upalila mala svjetlost koja je kadra rastjerati mrak, pa ma kako djelovao mračnim i zastrašujućim. Odavno sam bila naučila kako Bog umije pisati i po krivim crtama i kako je Njemu moguće ono što nije moguće čovjeku, no tek sada sam shvatila što to znači u konkretnom životu.
Mudrost Božja u nama, doista, čini upravo to; upotrebljava patnju da bi ju dokinula i koristi naš vlastiti ego da bi ga nadišla.
Sve to, dakako, nije moguće bez naše osobne suradnje; bez našega svjesnoga pristanka na slobodu od robovanja egu. Što, naime, glasnije vičete, to vaša nazočnost postaje sve očitijom. Tako je i s egom. Kada se osjeti jako ugroženim, toliko se bori za svoj opstanak da će vam na glavu sručiti cijeli pakao ne bi li vas prisilio na odustajanje od stvarnosti koje ste, makar i na trenutak, postali svjesni i time ugrozili njegovu sigurnost i pravo na kraljevsko prijestolje.
U takvim okolnostima čovjek može lako potonuti u bezdan očaja, kako se ego i nada, ili se vinuti iznad straha dopuštajući božanskoj Mudrosti da se očituje posred tog kaosa. Izbor je uvijek na nama bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne. I nesvjesni izbor, naime, također je izbor.
Dugo vremena se doimalo kako se ništa ne mijenja i kako je ego naprosto neslomljiva stvarnost daleko iznad ljudske moći koja pronađe milijun novih rupa nakon što nekako uspijete zatvorite jednu. U temelju takvoga dojma opet stoji ego i zato se radi samo o prividu. U stvarnosti se zapravo događa suprotno: čim shvatimo strategiju i skrivene motive ega, on gubi svoju moć nad nama budući sva njegova moć leži u skrivanju, maskiranju i prijetvornosti. Jednom kada se ta tvrđava uzdrma, nije daleko dan kada će se srušiti. Ego to osjeća i zato reagira tako da se laća svih sredstava očaja što ga, pak, sve više izlaže oku našega istinskoga svjetla sve dok naš pogled ne postane toliko izoštren da se ego više nema kamo sakriti i u što prerušiti.
Napokon se događa da zbog težnje za samoočuvanjem on sam postaje sebi protivnikom i egzekutorom. Tako se moj intuitivni uvid pokazao točnim; doista sam, naime, izmolila sve svoje nevolje i uz njih povezane patnje jer one su mi pomogle da razotkrijem i shvatim sjenoviti svijet ega s kojim sam se, kao i velika većina ljudskoga roda, potpuno poistovjetila postavši mu slugom i robom. Kako se ne može istovremeno biti rob i slobodan, moguća je samo jedna opcija.
Mi biramo, ali imamo i pomoć bez obzira na izbor: ako se odlučimo na daljnje robovanje, ego će nam u tome svesrdno pomoći ; ukoliko se odlučimo za slobodu, Božanska Mudrost, kao izraz slobode, svestrano će nam pomoći. Tako, dakle, Bog svako zlo okreće na dobro onima koji vjeruju.
(nastavlja se)
