Najveća greška većine organiziranih religija sastoji se u činjenici da, direktno ili indirektno, naučavaju o Bogu kao o stvarnosti koja je ontološki odijeljena od svijeta, te je s njime povezan posredstvom zakonodavne i izvršne vlasti - institucionalne religije.
Štoviše, ovakav stav bi im se vjerojatno doimao bogohulnim budući, sukladno skučenu poimanju Boga, pretpostavlja Njegovo unižavanje, svojevrsno prljanje nižim bićima. Boga, međutim, ne možemo umanjiti Njegovim stvaralačkim Duhom u kojem, i po kojem, sve jest baš kao što narav mora ne umanjujemo promatrajući ga kroz sićušne kapljice vode. Napokon, zabluda odvojenosti od Boga, temelj je na kojem ego vodi i dobiva svoje bitke. Suprotno tome, svijest o jedinstvu svega u istom Božanskom Duhu, platforma je s koje možemo krenuti na duhovno putovanje oslobođeno straha pred utvarama ove ili one vrste.
Sve što jest, jest zato jer "ja jesam" - svijest koja je kadra razlikovati bitak od nebitka. Spoznaja je, kao što sada već potvrđuje i sama kvantna fizika, stvaralački čin, a ne puka moć zapažanja. Spoznaja, dakle, uključuje svijest, a ona, pak, prethodi stvaralaštvu. Biti svjestan znači izgovarati svoj "neka bude". Bez svijesti koja ga spoznaje svemir ne bi postojao, ma što govorile teorije o njegovu nastanku. Zamislite na trenutak svemir lišen svake svijesti kako bi ste shvatili o čemu govorim. Nešto slično pokušava se postići zen koanima kako bi se šokiralo um. Osobno mi koani nisu u tome pomogli, ali misli poput gore izrečene jesu. Pa, pokušajte i uvjerite se sami!
(nastavlja se)
(nastavlja se)
