Strah od straha (nastavak 44)

Strah, nemir, ljutnja, bijes... Koliko puta smo poželjeli da takve emocije ne postoje? Nitko od nas ne voli negativne emocije. Oduzimaju nam energiju, iscrpljuju nas i čine nesretnima. Tako tvrdi naš um. No, je li to baš tako? Dugo sam o tome razmišljala i još više ih motrila; takozvana introspekcija - pogled unutar sebe oslobođen predrasuda. Negativne emocije i mene su previše iscrpljivale odnoseći znatan dio energije koju bih radije bila upotrijebila za druge, korisnije i kreativnije stvari. Međutim, kao što svi znamo (ili samo mislimo da znamo), emocijama ne možemo upravljati. No, je li to baš tako?

Prije nego odgovorimo na to pitanje, treba razjasniti vjekovnu zabludu o negativnim emocijama. Ne postoje pozitivne i negativne emocije: Postoji samo pozitivna i negativna kvalifikacija emocija, dakle, umna prosudba koju pridajemo činjenicama. I to je sve. Same po sebi, sve emocije su podjednako u službi života. Zvuči čudno, pa i pogrešno, ali nije. Sve ono što podliježe umnoj procjeni temelji se na mislima, a misli su varljive i najčešće su utemeljene na pukoj predaji, uvjerenju i uglavnom gotove preuzete kao obrazac vjerovanja koji se s vremenom internalizira i postaje "autentičan", dakle, djelatan.

Najčešće, naime, vjerujemo, ne zato jer smo se osobno uvjerili, nego zato jer tako svi vjeruju kao što smo nekoć počeli pušiti, piti, uzimati drogu...zato što su svi oko nas činili isto. Ta činjenica, međutim, nije nas poštedjela ovisnosti samo zato jer je razlog bio banalan. Ovisnost se stopila s našom biokemijom i ...to je to. Slično je i s vjerom u negativne emocije. Počele su djelovati na način na koji smo to očekivali i pa smo se vezali za njihovu negativnost kao stvarnost stvarnost po sebi. Tako nam negativne emocije donose stres koji smo sami stvorili. Ljudski se strah, evolucijski,  ni malo ne razlikuje od životinjskoga, pa ipak se beskrajno razlikuje po svojim posljedicama.

Za razliku od ljudi, životinjama, u njihovu prirodnom okruženju, nikakav strah ne stvara stres upravo zato jer mu ne pridaju negativne konotacije kao što to, tisućljećima, čini ljudska vrsta pretvarajući ga u svog neprijatelja kao i mnogošto drugog. To je jedini razlog postojanja iracionalnih strahova i stresova koje uzrokuje. Kada naučimo lekciju života kojemu služi sve što jest, tada ćemo prestati tražiti neprijatelje u sebi i oko sebe. Život se, naime, savršeno brine sam za sebe i ne treba dodatnu pomoć naših izmišljenih strahova. Ne trebamo je ni mi već i zbog činjenice da smo shvatili kako s našim prosuđivanjem stvarnosti nešto ipak nije kako treba. U protivnom, ne bi smo stvarali negativne emocije koje ničem ne služe što priroda nikada ne čini, zar ne?

(nastavlja se)