Duboko dirnuta veličinom Kristova Otajstva, ponekad se zapitam, ne bi li bolje bio shvaćen da se utjelovio u sadašnjem vremenu kada i sama znanost potvrđuje Njegov nauk? Pitam se, velim, no ne trudim se odgovoriti na postavljeno pitanje. Znanost nam, naime, sama po sebi, ne može rasvjetliti duh otvarajući ga dubljoj perspektivi Istine o kojoj je govorio i svjedočio Isus. To je razlog zašto su mnogi znanstvenici agnostici, a mnogi religiozni ljudi neproduhovljeni.
Otvoren i prosvjetljen duh prepoznaje božanku Mudrost u svemu stvorenju: Ako oni umuknu, kažem vam, kamenje će vikati! Doslovno tako. I kamenje svjedoči božansku istinu, pa ipak je ona jednako nevidljiva ljudskome duhu zaokupljenom banalnostima vlastitog ega, kako onomad, prije dva tisućljeća, tako i danas u cvijetu znanosti i tehnologije.
Bića smo "tvrde šije", tvrda srca i uska duha do kojeg ne prodire božanska Mudrost uprisutnjena u svekolikoj stvarnosti i zato nas ne dira, ne poučava i ne preobražava premda smo, kao i sva druga bića, Njeno očitovanje. Izgradismo sebi viziju Boga na svoju sliku (sliku ega) i zato ego nesputano kraljuje kroz sva pokoljenja.
(nastavlja se)
(nastavlja se)
