O kad bi ti znao što ti je mir! (nastavak 48)

Svakome  iole duhovnom i bezazlenom neće promaknuti upadljiva karakteristika Isusova nauka i stava: Bog je ljubav, strah je neprijatelj te ljubavi. Ni jednom jedinom besjedom ili djelom Isus nas nije plašio Bogom. Upravo suprotno, želio je da se riješimo tog straha koji u svemu traži i nalazi zlo. Na žalost, crkva, ne samo da nije nastavila Njegov nauk, nego ga je upotrijebila kako bi propagirala spasenje po svom, a ne Isusovom receptu i ne posve lišeno straha. Štoviše, crkva je Božju ljubav limitirala svojim propisima i sve ono što se u njih ne uklapa, ne dolazi od Boga. Tako stoljećima plaši vjernike postojanjem dobra koje ne dolazi od pravoga duha i koje, prema tome, nužno vodi u propast duše, a jadni zaplašeni umovi onda pale mnoge knjige, filmove, naučne misli, djela i toliko toga što, možebit ne dolazi od dobroga duha. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Toliko nesretnih ljudi traži u njoj utočište od svakojakih strahova koji haraju srcima postajući sve jačima, a ona, nemoćna da bude ono što nije, nudi još više straha proglašavajući zlom ono dobro koje nije stiglo izričito iz njenih propisa. Sami ne ulaze, rekao bi Isus, pa i drugima priječite put ulaska u svijet oslobođen od straha. I dok naveliko lamentiraju o beskrajnoj Božjoj ljubavi, ničim uvjetovanoj, ipak ju uvjetuju s bezbroj ALI koje nije postavio Bog, nego oni Bogu, oni u Njegovo ime i uz Njegovo dopuštenje, kako sami propovijedaju. Da li je ikada ikoga njegovo mišljenje o nepogrešivosti učinilo nepogrešivim. Nikada, nikoga. Pa, kako možeš, Crkvo vlastitom uskogrudnošću ograničavati Božju bezuvjetnu ljubav koju sama propovijedaš.Kako možeš postavljati bezbroj uvjeta nečem što je bezuvjetno? Zdrava logika uzmiče pred ovom logikom, ali ne i strahom ispunjena svijest milijuna vjernika koji sve čine kako treba, ali i dalje ostaju jednako jadni, jednako nesretni, jednako bijedni...Ostaju zato jer ostaje i strah iz kojih sve to niče, a koji se crkva ne trudi ukloniti kako ne bi izgubila mjesto posrednika između Boga i ljudi, kako se postavila namjesto Krista gurnuvši Ga tako u drugi plan. Zato mimo crkve nema spasenja, kaže ona, a ne mimo Krista. I makar će ona sve izokrenuti tvrdeći da je to jedno isto, sam Krist, vjerujem, ne misli tako, pa ma koliko se trudili učiniti ga sredstvom vlastite ideologije.

Nemaš se pravo osjećati dobro, a kamo li iscjeljeno, ukoliko to crkva nije amenovala. Nitko, naime, nema moć boriti se sa strahom osim nje same i zato svi oni koji to čine ne čine ništa drugo nego vragom istjeruju vraga, baš onako kako su Isusa optuživali. O slijepa službenice Božja, kad bi samo znala što činiš onima koji istinski žele ozdraviti!

Svatko tko nas s Bogom plaši, na bilo koji način, u najboljem slučaju je daleko, daleko od istine kavu je navještao i bio Isus Krist. Toliko vremena već slijepac vodi slijepoga i obojica se čudom čude što ne nalaze puta.